Šta poslije prijateljstva ostaje ?



Ova tema je jako dugo bila u skicama, uvijek sam trebala da nešto dodam, da nešto obrišem i promijenim. Često uhvatim sebe kako razmišljam o ljudima koji su bili i prošli, valjda je to neki mazohistički potez očajnika da se žestoko nauživa u svom bolu prije nego se navije nad provalijom osjećanja. 



Tužna sam kad pogledam kako danas smatraju kako to prijateljstvo treba da izgleda: kilometarske poruke na društvenim mrežama za rođendan i hiljade slika koje se moraju obrisati ako nije to pogledao te označio sa "sviđa mi se " obično trocifren broj ljudi.
Moja prijateljstva nisu bila takva. Nikad. Čestitke za rođendan su nam bile napisane na papiru onom "za printanje" kako smo ih zvali. Kafa se pila kao da nam je to nešto posljednje. Slike koje imamo smo izradili u fotokopirnici na platou Skenderije nakon šetnje (obavezno je išla ruka pod ruku u tim šetnjama). 

Mnogo slika- doživotna zabilješka raznih grimasa. Ostala mi je vječna navika da nastavim pjesmu kad neko počne da pjeva. Majice date na čuvanje su mi još uvijek ispeglane i smještene na dnu ormara.



Kad smo bile kao malo starije spremali smo se za grad tako da jedna oblači kombinaciju druge. Klatili smo se  ispred ogledala tražeći mane na sebi dok bi druga negirala i govorila kako nam je kosa baš tako lijepa, da su nam trepavice vidno duže (kao duže nakon dva kratka poteza maskarom) i treba da stavimo druge naušnice jer nam te koje nosimo nisu nešto. 

Vrijeme pokoleba i one najjače jer nikome nikad neće dopustiti udaljenost- ne mislim na kilometre ovaj put (mada i njih prezirem) već udaljenost kad smo najbliži.
Sad imam nekoga kome pričam sve, ali se plašim da će možda nekad morati da proširim ovaj tekst sa još jednom pričom. Pričom koja ima potrebu da bude životna lekcija. 

Sama sam dokaz da je sve nekako jednostavnije kad si dijete. Ljudi su bili  jednostavniji. 
Poslije prijateljstva ostaje dogovor da ćemo jednog dana možda izaći zajedno. Ostaje nam želja da svima pričamo sve što nam se desilo toga dana. Potreba da imamo tajne koje nikad i nisu željele da budu tajne između nas.

Šta poslije prijateljstva ostaje?

Ništa, kakva katastrofa.





Broj komentara: 7:

  1. Vau!Post je fenomenalan ,način na koji si napisala ovaj post je oduševljavajući...Ostala sam bez teksta...

    http://fashionawakebyb.blogspot.com/

    OdgovoriIzbriši
  2. Slazem se sa svime sto si napisala, super je post

    OdgovoriIzbriši
  3. Igrom slučaja otrkila sam tvoj blog i ostala ugodno iznenađena. Pomno birane riječi, vokabular iznad prosijeka, doveo je do mog učlanjenja na tvoj blog! Zaista fenomenalno pišeš postove, skidam kapu! Ovaj blog potpuno je osvježenje. Čitajući tvoje starije postove uživala sam. Želim ti puno sreće u daljnjem blogovanju. Vjerujem da će mnogi prepoznati tvoj talenat!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti puno na ovako lijepom komentaru, popravila si mi dan ! <3

      Izbriši
  4. Odlican post, odusevljena sam :*

    OdgovoriIzbriši

sejlaosm. Pokreće Blogger.